Neki rakovi prostate se ne liječe agresivno odmah nakon dijagnoze, već se samo pažljivo prate, jer mnogi oblici ovog raka rastu izuzetno sporo i nikada ne ugroze život pacijenta.
Liječnici ovaj pristup nazivaju aktivni nadzor (engl. active surveillance) ili budno čekanje (engl. watchful waiting). Glavni cilj je odgoditi ili potpuno izbjeći teške nuspojave liječenja (poput impotencije i inkontinencije) kod muškaraca koji imaju nizak rizik od širenja bolesti.
Evo detaljnih razloga zašto je praćenje često najbolji izbor:
1. Karakteristike tumora (Nizak rizik)
Ako biopsija i testovi pokažu da je rak niskog rizika, agresivno liječenje često donosi više štete nego koristi. Liječnici prate rak ako su ispunjeni sljedeći kriteriji:
- Nizak Gleasonov zbroj: Vrijednost je obično 6 ili manja, što znači da stanice raka pod mikroskopom izgledaju slično normalnim stanicama i sporo se dijele.
- Niska razina PSA: Vrijednost prostatičnog specifičnog antigena (PSA) u krvi je stabilna i općenito niža od 10 ng/mL.
- Mali volumen tumora: Rak je ograničen na samo mali dio prostate i ne može se napipati tijekom pregleda (klinički stadij T1 ili T2a).
2. Izbjegavanje teških nuspojava liječenja
Radikalne metode liječenja, poput kirurškog uklanjanja prostate (prostatektomija) ili zračenja (radioterapija), nose ozbiljne rizike koji trajno narušavaju kvalitetu života. Praćenjem se izbjegavaju:
- Erektilna disfunkcija: Gubitak potencije zbog oštećenja okolnih živaca.
- Urinarna inkontinencija: Nemogućnost kontroliranja mokrenja.
- Problemi s crijevima: Proljevi ili krvarenja, koji se mogu javiti nakon zračenja.
3. Dob i opće zdravstveno stanje pacijenta
Rak prostate se najčešće dijagnosticira kod starijih muškaraca.
- Ako pacijent ima druga ozbiljna kronična stanja (bolesti srca, teški dijabetes) ili je u dubokoj starosti, veća je vjerojatnost da će umrijeti s rakom prostate, nego od njega.
- U tim slučajevima, izlaganje teškim operacijama ili zračenju nema medicinskog opravdanja.
Koja je razlika između dviju metoda praćenja?
Ovisno o cilju i zdravstvenom stanju, primjenjuju se dva različita pristupa:
| Pristup | Kome je namijenjen? | Kako izgleda praćenje? | Cilj |
|---|---|---|---|
| Aktivni nadzor (Active surveillance) | Mlađim i zdravijim muškarcima s rakom niskog rizika. | Redoviti PSA testovi, rektalni pregledi, magnetna rezonanca (MRI) i ponovljene biopsije. | Izliječiti rak u budućnosti ako testovi pokažu da je postao agresivniji. |
| Budno čekanje (Watchful waiting) | Starijim muškarcima s drugim teškim bolestima. | Manje intenzivni pregledi, uglavnom praćenje simptoma (bol, problemi s mokrenjem). | Olakšati simptome (palijativna skrb) ako se oni ikada pojave, bez namjere izlječenja. |
Ako se tijekom aktivnog nadzora primijeti da PSA naglo raste ili da se tumorske stanice mijenjaju, liječnik će odmah predložiti prelazak na aktivno liječenje (operaciju ili zračenje). Na taj način pacijent dobiva godine kvalitetnog života bez nuspojava, a da pritom ne propušta prozor za uspješno liječenje.
Lijekovi za rak prostate dostupni u Bosni i Hercegovini
Liječenje raka prostate lijekovima ovisi o stadiju bolesti, agresivnosti tumora te o tome je li se rak proširio izvan prostate (metastazirao). Glavni cilj većine lijekova za rak prostate je smanjenje razine muških hormona (androgena, poput testosterona) ili blokiranje njihovog djelovanja, jer ti hormoni hrane stanice raka i potiču njihov rast.
Ova vrsta liječenja naziva se androgenska deprivacijska terapija (ADT) ili hormonska terapija. Uz nju se koriste kemoterapija, imunoterapija i ciljana terapija.
Lijekovi za rak prostate podijeljeni su u nekoliko glavnih skupina:
1. Hormonska terapija (Androgenska deprivacijska terapija – ADT)
Ovo je temelj liječenja naprednog ili metastatskog raka prostate, a često se koristi i prije ili nakon zračenja.
- LHRH (GnRH) agonisti: Lijekovi koji šalju signal tijelu da privremeno prestane proizvoditi testosteron. Na samom početku mogu uzrokovati kratkotrajni skok testosterona, pa se daju uz antiandrogene.
- Primjeri: Leuprorelin (Eligard, Lectrum, Leuprostin), Goserelin (Reseligo), Triptorelin (Decapeptyl).
- GnRH antagonisti: Djeluju brže od agonista i odmah smanjuju razinu testosterona bez početnog skoka.
- Antiandrogeni prve generacije: Blokiraju receptore na stanicama raka kako one ne bi mogle vezati testosteron.
- Primjeri: Bikalutamid (Bikalutamid Sandoz), Flutamid.
- Noviji (napredni) antiandrogeni: Koriste se kada rak postane otporan na standardnu hormonsku terapiju (kastracijski otporan rak prostate).
- Inhibitori sinteze androgena: Blokiraju proizvodnju testosterona ne samo u testisima, već i u nadbubrežnim žlijezdama te u samim stanicama tumora. Uzima se u kombinaciji s kortikosteroidima (prednizon).
- Primjer: Abirateron-acetat (Zytiga).
2. Kemoterapija
Kemoterapija se koristi kada se rak proširio na druge organe (metastaze) i više ne reagira na hormonsku terapiju, ili se daje rano u kombinaciji s ADT-om kod vrlo agresivnih oblika.
- Primjeri: Docetaksel (Docetaxel Sandoz) – najčešći prvi izbor; Kabazitaksel (Jevtana) – koristi se ako docetaksel prestane djelovati.
3. Ciljana terapija (PARP inhibitori)
Ovi lijekovi ciljaju specifične genetske promjene unutar stanica raka. Koriste se kod pacijenata s metastatskim rakom prostate koji imaju mutacije u genima za popravak DNA (poput BRCA1 ili BRCA2 gena).
- Primjeri: Olaparib (Lynparza), Rucaparib (Rubraca).
4. Imunoterapija i radiofarmaci
- Sipuleucel-T (Provenge): Stanična imunoterapija koja se priprema korištenjem pacijentovih vlastitih imunoloških stanica kako bi prepoznale i napadale stanice raka.
- Lutecij (177Lu) vipivotid tetraksetan (Pluvicto): Radioligandna terapija koja ciljano pronalazi prostatični specifični membranski antigen (PSMA) na stanicama raka i dostavlja radioaktivnu tvar izravno u tumorske stanice.
Moguće nuspojave hormonske terapije
Budući da ovi lijekovi smanjuju razinu testosterona, pacijenti mogu osjećati nuspojave koje utječu na kvalitetu života:
- Valunzi (napadaji vrućine) i pojačano znojenje
- Gubitak libida i erektilna disfunkcija
- Umor i gubitak mišićne mase
- Prorjeđivanje kostiju (osteoporoza)
- Promjene raspoloženja ili povećanje tjelesne težine
Napomena: Svaki protokol liječenja je strogo individualan te ovisi o odluci tima onkologa i urologa na temelju općeg stanja bolesnika i proširenosti bolesti.