Liječenje raka prostate uključuje niz lijekova prilagođenih stadiju bolesti, agresivnosti i čimbenicima specifičnim za bolesnika. Evo strukturiranog pregleda ključnih kategorija lijekova i njihovih predstavnika:
1. Hormonska terapija (terapija deprivacije androgena, ADT)
- LHRH agonisti: Suzbijaju proizvodnju testosterona (npr. leuprolid [Eligard], goserelin [Reseligo]).
- LHRH antagonisti: Brza supresija testosterona (npr. degareliks [Firmagon]).
- Anti-androgeni: Blokiraju receptore testosterona (npr. bikalutamid [Bicaprost], enzalutamid [Enzalutamid Stada], apalutamid [Erleada], darolutamid [Nubeqa]).
- Inhibitori sinteze androgena: Abirateron acetat [Abirateron Teva] (koristi se s prednizonom za inhibiciju ekstragonadalne proizvodnje androgena).
2. Kemoterapija
- Taksani: docetaksel [Taxotere] (prva linija za metastatski rak prostate otporan na kastraciju, mCRPC) i kabazitaksel [Jevtana] (ako je docetaksel neuspješan).
3. Imunoterapija
- Sipuleucel-T [Provenge]: Autologno cjepivo za asimptomatski/minimalno simptomatski mCRPC (Metastatski rak prostate otporan na kastraciju).
4. Ciljana terapija
- PARP inhibitori: Olaparib [Lynparza], rukaparib [Rubraca] za tumore s mutacijama gena za popravak homologne rekombinacije (HRR) (npr. BRCA1/2).
5. Radiofarmaci
- Radij-223 [Xofigo]: ciljano djeluje na koštane metastaze kod mCRPC-a.
- Lutetium Lu 177 vipivotid tetraksetan [Pluvicto]: PSMA-ciljana terapija za PSMA-pozitivan mCRPC.
6. Agensi usmjereni na kosti
- Bisfosfonati (npr. zoledronska kiselina) i Denosumab [Prolia]: Smanjuju događaje povezane s skeletom kod metastatske bolesti.
7. Kortikosteroidi
- Prednizon/Prednizolon: Često se kombinira s abirateronom za upravljanje nuspojavama.
Ključna razmatranja:
- Personalizacija: Liječenje ovisi o stadiju raka (lokalizirani u odnosu na metastatski), otpornosti na kastraciju, genetskim markerima (npr. BRCA) i zdravlju pacijenta.
- Kombinirane terapije: ADT u kombinaciji s docetakselom ili abirateronom poboljšava ishode metastatskog raka prostate osjetljivog na hormone.
- Nuspojave: hormonske terapije mogu uzrokovati umor, gubitak koštane mase i kardiovaskularne rizike; kemoterapija nosi sustavnu toksičnost; imunoterapija može izazvati autoimune reakcije.
- Nove terapije: lijekovi usmjereni na PSMA i klinička ispitivanja koja istražuju nove kombinacije ili imunoterapije.
Zaključak: “Najbolji” lijek je individualiziran, integrirajući učinkovitost, toksičnost i biomarkere. Multidisciplinarna evaluacija i genetsko testiranje (npr. za HRR mutacije) ključni su za optimizaciju terapije. Klinička ispitivanja i dalje su vitalni put za pristup najsuvremenijim tretmanima.