A24.0 je ICD-10 kod za sakagiju, tešku, zaraznu bakterijsku bolest koju uzrokuje Burkholderia mallei, a prvenstveno pogađa konje, magarce i mazge, ali se može prenijeti i na ljude kao zoonoza. Manifestira se kao respiratorni problemi (čirevi iz nosa, iscjedak) i kožne rane (farsi), uzrokujući visoku temperaturu, bol u udovima i može biti smrtonosna, često se širi kontaktom sa zaraženim životinjama ili kontaminiranim materijalima, a trenutno ne postoji učinkovito cjepivo.
O bolesti (A24.0 Sakagija)
- Uzročnik: Bakterija Burkholderia mallei.
- Primarni domaćini: Konji, magarci, mazge (kopitar).
- Zoonotski rizik: Može zaraziti ljude, posebno one u bliskom kontaktu sa zaraženim životinjama ili njihovim izlučevinama.
- Oblici: Nazalni (respiratorni), plućni (plućni) i kožni (kožne lezije/farsi).
- Simptomi kod ljudi: Vrućica, glavobolje, osjetljivost na svjetlost, kožni osip s mjehurićima, upala pluća i potencijalno fatalna sistemska infekcija.
Prijenos i čimbenici rizika
- Putevi: Gutanje (kontaminirana hrana/voda), udisanje (kontaminirana prašina/aerosoli), kontakt s kožnim lezijama.
- Čimbenici rizika: Loše držanje, prenapučenost, bliski kontakt sa zaraženim životinjama, kontaminirana oprema.
Dijagnoza i kontrola
- Dijagnoza: Mallein test (test kože), bakterijske kulture, identifikacija gram-negativnih štapića.
- Kontrola: Testiranje, probir i eliminacija zaraženih životinja; stroga biosigurnost; karantena.
Liječenje i prevencija
- Liječenje: Mogu se koristiti antibiotici, ali uspjeh liječenja varira, a bolest je često fatalna, posebno kod ljudi.
- Cjepivo: Ne postoji licencirano cjepivo za ljude ili životinje.
Ključni tretmani za sakagiju kod ljudi
Budući da su slučajevi kod ljudi rijetki, protokoli liječenja često se temelje na iskustvu s melioidozom (sličnom bolešću) i podacima o osjetljivosti na antibiotike.
- Početna intenzivna terapija (10–14 dana ili dulje): Uključuje intravenske (IV) antibiotike. Preporučene opcije uključuju imipenem, meropenem ili ceftazidim.
- Faza eradikacije (3–6 mjeseci ili dulje): Slijedi nakon intenzivne faze kako bi se spriječio recidiv. Koriste se oralni antibiotici, najčešće trimetoprim-sulfametoksazol (TMP-SMX) ili doksiciklin.
- Ostali antibiotici: Korišteni su sulfadiazin, ciprofloksacin, streptomicin i novobiocin.
