Početkom 20. stoljeća psihijatar Alois Alzheimer postao je prva osoba koja je primijetila čudne nakupine i spletove u mozgu osobe koja je umrla od demencije.
Ovi snopovi amiloidnih beta proteina od tada su postali dominantna hipoteza o tome što uzrokuje Alzheimerovu bolest. I, unatoč desetljećima neuspjelih pokušaja, pronalaženje načina da se ovi snopovi raščiste ostala je samo opsesija.
U dvije novije studije, lijek dizajniran za uklanjanje ovih ljepljivih naslaga nije uspio očuvati kognitivne sposobnosti ljudi s ranom Alzheimerovom bolešću u usporedbi s ljudima koji su dobivali placebo.
Monoklonsko protutijelo gantenerumab doista je značajno smanjio količinu amiloida beta u mozgu kao što je planirano, ali to nije dovelo do poboljšanja kognitivnih funkcija.
“Među osobama s ranom Alzheimerovom bolešću, upotreba gantenerumaba dovela je do nižeg opterećenja amiloidnim plakom od placeba nakon 116 tjedana, ali nije bila povezana sa sporijom kliničkom slikom”, izvijestili su istraživači u studijama koje su ispitivale ovaj lijek.
Ovi rezultati stižu u trenutku kada amiloidna hipoteza za Alzheimerovu bolest doseže kritičnu točku u svojoj povijesti – sa farmaceutskim tvrtkama koje kontroverzno dobivaju odobrenja za lijekove protiv amiloida na temelju slabih dokaza.
U svakom ispitivanju gantenerumaba, gotovo 1000 starijih ljudi iz 30 zemalja nasumično je određeno da primaju injekcije gantenerumaba ili placebo svakih nekoliko tjedana tijekom otprilike dvije godine.
Njihove kognitivne sposobnosti mjerene su s bodovanjem od 0 do 18 pomoću skale kliničke ocjene demencije.
“Ovisno o nečijoj perspektivi, rezultati dosadašnjih ispitivanja antitijela ili jačaju povjerenje u ovaj terapijski pristup i njegovu kliničku smislenost ili podupiru stajalište da su učinci mali, nepouzdani i da se jedva razlikuju od nikakvog učinka”, rekao je Lon Schneider, profesor psihijatrije na Sveučilištu Južne Kalifornije.
Iznenađujuće je da gantenerumab nije pokazao nikakvu korist kada su dva druga lijeka sa sličnim mehanizmima ubrzano dobila odobrenje FDA, rekao je Schneider, koji također napominje mogućnost da je dvogodišnje ispitivanje gantenerumaba bilo prekratko da bi pokazalo dobrobit za pacijente, ili da je utjecaj bio razvodnjen dijeljenjem ispitivanja u dvije odvojene studije (GRADUATE I i II).
Aducanumab i lekanemab su dobili ubrzano odobrenje od strane FDA na temelju toga da uklanjaju amiloid beta iz mozga.
Kao i gantenerumab, ova dva lijeka sadrže sintetička antitijela koja se vežu na amiloid beta protein u mozgu, za koji se smatra da ih označava za uklanjanje od strane imunološkog sustava.
Ipak, još uvijek postoji kontroverza oko toga imaju li adukanumab i lekanemab značajne koristi za pacijente.
Utjecaj adukanumaba na usporavanje kognitivnog pada u kliničkim je ispitivanjima bio mješovit, pri čemu je jedno ispitivanje pokazalo učinak, a drugo nije pokazalo kliničku korist.
U kliničkom ispitivanju, osobe s Alzheimerovom bolešću koje su uzimale lekanemab doživjele su 27% smanjenje kognitivnog pada u odnosu na placebo skupinu tijekom 18 mjeseci. No, na ljestvici od 0 do 18, razlika između dviju skupina bila je samo 0,45 bodova, što bi moglo biti premalo da bi napravilo značajnu razliku u životima pacijenata.
Također je izražena zabrinutost oko tri smrti od krvarenja u mozgu i napadaja u studiji lekanemaba. Uz procijenjenu cijenu od 26 500 dolara godišnje, nekim stručnjacima nije jasno je li ovaj lijek vrijedan rizika.
Proveli smo više od stoljeća razmišljajući o ulozi amiloidnih naslaga u Alzheimerovoj bolesti. Hoće li se to isplatiti pacijentima i obiteljima koji očajnički traže liječenje, ostaje da se vidi.
Ove studije su objavljene u The New England Journal of Medicine žurnalu.