Mikotična aneurizma: Sveobuhvatan pregled

1. Definicija i terminologija

Mikotična aneurizma je infektivni proces koji utječe na arterijsku stijenku, što dovodi do dilatacije ili baloniranja žile. Unatoč terminu “mikotična” (što implicira gljivičnu etiologiju), većinu slučajeva uzrokuju bakterijski patogeni, a ne gljivice.
Termin je skovao William Osler 1885. godine kako bi opisao aneurizme nastale vegetacijom srčanog zaliska koja je nalikovala “mesnatoj gljivici”.
Alternativni termini poput “inficirana aneurizma” ili “mikrobni arteritis” su točniji, jer malo infekcija uključuje gljivice.

2. Etiologija i čimbenici rizika

Patogeneza: Mikotične aneurizme nastaju od:
Sustavne bakterijemije (npr. od endokarditisa, sepse).
Izravna invazija stijenke krvne žile (npr. od susjednih infekcija poput vertebralnog osteomijelitisa).
Septičke embolije (npr. od infektivnog endokarditisa).
Jatrogeni uzroci (npr. vaskularni postupci, trauma ili intravenska primjena droga).
Čimbenici rizika:
Imunokompromitirana stanja (HIV, dijabetes melitus, malignost, kemoterapija ili primjena glukokortikoida).
Prethodna ateroskleroza ili aneurizme.
Intravenska zlouporaba droga.
Nedavna vaskularna operacija ili invazivni postupci.

3. Epidemiologija

Mikotične aneurizme su rijetke, čine otprilike 0,7%–3% svih aortnih aneurizmi.
Češće su kod muškaraca (zbog veće prevalencije ateroskleroze) i obično se javljaju kod pacijenata u dobi od ≥65 godina.
Uobičajena mjesta uključuju aortu (najčešće), intrakranijalne arterije, femoralne arterije i visceralne arterije (npr. gornja mezenterična, slezenska).

4. Mikrobiologija

Uobičajeni patogeni:
Staphylococcus aureus (28%–71% slučajeva).
Salmonella spp. (15% slučajeva, češći u azijskim zemljama).
Pseudomonas aeruginosa (10% slučajeva).
Ostale bakterije: Streptococcus, Escherichia coli, Klebsiella, Bacteroides, Clostridium i rijetko Mycobacterium ili Treponema pallidum.
Gljivični patogeni (npr. Aspergillus, Candida) su rijetki i obično se javljaju kod imunokompromitiranih pacijenata.

5. Patofiziologija

Infekcija uzrokuje upalno uništenje arterijske stijenke, posredovano:
Bakterijska invazija → oslobađanje proinflamatornih citokina → regrutiranje neutrofila → aktivacija matriksnih metaloproteinaza (MMP) → degradacija stijenke krvne žile.
To dovodi do progresivne dilatacije, stvaranja pseudoaneurizme (gdje je ruptura zadržana okolnim tkivima) i konačne rupture ako se ne liječi.

6. Kliničke značajke

Simptomi (često nespecifični):
Vrućica, zimica, malaksalost.
Bol (npr. bol u leđima kod aortnih aneurizmi, glavobolja kod intrakranijalnih aneurizmi).
Pulsirajuća masa (npr. kod abdominalnih ili femoralnih aneurizmi).
Simptomi rupture: krvarenje, hipotenzija, sepsa.
Komplikacije:
Ruptura (krvarenje opasno po život).
Sepsa i multiorgansko zatajenje.
Septičke embolije (npr. moždani udar iz intrakranijalnih aneurizmi).
Stvaranje arteriovenskih fistula.

7. Dijagnoza

Slikovni prikaz (ključ za dijagnozu):
CT s kontrastom: Prikazuje sakularnu/lobuliranu aneurizmu, perivaskularnu upalu, mjehuriće zraka ili nakupljanje tekućine.
MRI/MRA: Korisno za otkrivanje perivaskularnog edema i upale.
Ultrazvuk: Može pokazati pulsirajuću masu, ali ne može pouzdano razlikovati infektivne od neinfektivnih aneurizmi.
Angiografija: Rezervirano za složene slučajeve ili preoperativno planiranje.
Laboratorijski testovi:
Povišeni upalni markeri (CRP, ESR, broj bijelih krvnih stanica).
Hemokulture (pozitivne u 50%–85% slučajeva).
Kulture tkiva (iz operacije ili biopsije) za konačnu dijagnozu.

8. Liječenje

Medicinsko liječenje:
Produžena antibiotska terapija (minimalno 6–8 tjedana, prilagođeno osjetljivosti kulture).
Empirijski antibiotici: Vankomicin (za pokrivanje Gram-pozitivnih bakterija) + ceftriakson ili fluorokinolon (za pokrivanje Gram-negativnih bakterija).
Kirurška intervencija (često potrebna):
Otvorena operacija: Resekcija inficirane aneurizme, debridement nekrotičnog tkiva i vaskularna rekonstrukcija (npr. postavljanje grafta).
Endovaskularni popravak: Minimalno invazivna opcija (npr. ugradnja stenta) za pacijente s visokim rizikom ili nepristupačna mjesta.
Dodatne tehnike: Injekcija trombina za pseudoaneurizme.
Multidisciplinarni pristup:
Suradnja između vaskularnih kirurga, specijalista za zarazne bolesti i radiologa je ključna.

9. Prognoza i komplikacije

Visok morbiditet i mortalitet ako se ne liječi (zbog rupture ili sepse).
Perioperativni mortalitet ostaje značajan, ali ishodi se poboljšavaju ranom dijagnozom i agresivnim liječenjem.
Dugoročno praćenje uključuje serijsko snimanje i upalne markere za otkrivanje recidiva

10. Posebna razmatranja

Intrakranijalne mikotičke aneurizme:

Često povezane s endokarditisom (2%–10% slučajeva).

Pojavljuju se simptomima sličnim moždanom udaru ili krvarenjem.

Liječe se antibioticima i neurokirurškom intervencijom.

Slučajevi negativni na kulturu: Javljaju se u 15%–50% slučajeva, zahtijevajući empirijsku terapiju.

Zaključak

Mikotičke aneurizme su rijetke, ali po život opasne infekcije arterijske stijenke. Zahtijevaju visoku pozornost, posebno kod pacijenata s vrućicom, boli i čimbenicima rizika poput imunokompromita ili nedavne bakterijemije. Brzo snimanje i multidisciplinarno liječenje (antibiotici + operacija) ključni su za sprječavanje rupture i poboljšanje preživljavanja.

Pregleda: 6

Mikotična aneurizma : sveobuhvatan pregled