Nedavna znanstvena istraživanja otkrila su snažnu povezanost između više razine optimizma i znatno manjeg rizika od razvoja demencije. Istaknuta studija koju su vodili istraživači sa Harvardske škole o javnom zdravlju pratila je više od 9000 kognitivno zdravih starijih osoba tijekom razdoblja do 14 godina. Istraživači su otkrili da su osobe s izrazito pozitivnim pogledom na život imale 15 % manju vjerojatnost za razvoj demencije u usporedbi s onima s prosječnom razinom optimizma.
Taj se zaštitni učinak pokazao dosljednim kod različitih rasnih i etničkih skupina. Važno je napomenuti da je povezanost ostala snažna čak i nakon prilagodbe podataka s obzirom na čimbenike kao što su obrazovanje, depresija i već postojeća zdravstvena stanja.
Zašto optimizam štiti mozak
Znanstvenici smatraju da je veza između vedrog pogleda na život i otpornosti mozga rezultat kombinacije bioloških, bihevioralnih i psiholoških čimbenika:
- Manje upalnih procesa i niža razina kortizola: Optimistične osobe općenito se bolje nose sa stresom. To dovodi do niže razine hormona stresa kortizola i smanjenja kronične upale, a poznato je da oba čimbenika potiču kognitivno propadanje.
- Zdraviji životni izbori: Osobe s visokom razinom optimizma češće redovito vježbaju, kvalitetno se hrane i izbjegavaju štetne navike poput pušenja – što su navike koje izravno pridonose zdravlju kardiovaskularnog sustava i mozga.
- Snažnije društvene veze: Pozitivne osobe sklone su održavanju dubljih i aktivnijih društvenih veza. Društvena angažiranost prepoznata je kao važna zaštita od kognitivnog propadanja.
- Kognitivna spremnost: Njegovanje optimizma zahtijeva složenije moždane funkcije i prilagodljivost, što pomaže u izgradnji snažnije „kognitivne rezerve”.
Dobre vijesti: Optimizam se može naučiti
Budući da loše raspoloženje i pesimizam ponekad mogu biti rani, skriveni simptomi demencije (tzv. obrnuta uzročnost), istraživači s Harvarda posebno su isključili osobe kod kojih se demencija razvila unutar prve dvije godine istraživanja. Povezanost je ostala nepromijenjena, što znači da pozitivan stav aktivno pruža zaštitu, umjesto da bude tek nuspojava zdravog mozga.
Za razliku od genetskih čimbenika rizika, optimizam je promjenjiv. Neurolozi i psiholozi ističu da realističniji i zdraviji optimizam možete razviti pomoću jednostavnih kognitivnih vježbi, kao što su:
- Vođenje svakodnevnog popisa zahvalnosti (zapisivanje triju stvari na kojima ste zahvalni).
- Preoblikovanje negativnih misli u konstruktivne perspektive usmjerene na budućnost.
- Svjesno i aktivno sudjelovanje u aktivnostima zajednice ili hobijima.
Tretman demencije
Iako trenutno ne postoji potpuni lijek za većinu oblika demencije, medicinski tretmani i terapijski pristupi znatno su napredovali. Suvremeno liječenje usmjereno je na tri glavna cilja: usporavanje napredovanja bolesti, upravljanje simptomima i poboljšanje kvalitete svakodnevnog života.
U nastavku su detaljno opisane glavne sastavnice sveobuhvatnog plana liječenja demencije:
1. Terapije koje mijenjaju tijek bolesti (za ranu fazu Alzheimerove bolesti)
Po prvi put u povijesti medicine postoje lijekovi koji mogu djelovati na temeljnu biologiju Alzheimerove bolesti (najčešćeg oblika demencije), umjesto da samo liječe njezine simptome. Ova intravenski monoklonska protutijela djeluju tako da uklanjaju toksične amiloidne plakove iz mozga:
- Lekanemab ([Leqembi]: Odobren za osobe s blagim kognitivnim oštećenjem ili ranom fazom Alzheimerove bolesti. Važno je napomenuti da je FDA odobrila početnu dozu za potkožnu (subkutanu) primjenu, što pacijentima ili njegovateljima omogućuje započinjanje liječenja kod kuće.
- Donanemab ([Kisunla]: Odobren za ranu fazu Alzheimerove bolesti; pokazao je značajno smanjenje brzine kognitivnog i funkcionalnog propadanja.
2. Lijekovi za upravljanje simptomima
Ovi standardni lijekovi ne zaustavljaju temeljnu bolest, ali privremeno poboljšavaju ili stabiliziraju kognitivne funkcije, pamćenje i komunikaciju:
- Inhibitori kolinesteraze: Lijekovi kao što su donepezil (Yasnal), rivastigmin (Exelon) i galantamin (Zunveyl/Razadyne) sprječavaju razgradnju acetilkolina, kemijskog prijenosnika ključnog za pamćenje i učenje. Propisuju se za blagu do umjerenu Alzheimerovu bolest, demenciju kod Parkinsonove bolesti i demenciju s Lewyjevim tjelešcima.
- Antagonisti NMDA receptora: Memantin (Memando) regulira glutamat, još jednu kemijsku tvar uključenu u rad mozga. Obično se propisuje u umjerenim do teškim stadijima bolesti, često uz inhibitor kolinesteraze.
- Neuropsihijatrijsko liječenje: Kako demencija napreduje, česti su simptomi poput izražene tjeskobe ili agresije. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) proširila je odobrenje za lijek Auvelity (dekstrometorfan/bupropion) kao prvi lijek koji nije antipsihotik, a namijenjen je specifično liječenju agitacije povezane s Alzheimerovom demencijom.
3. Terapije bez primjene lijekova i promjene načina života
Nefarmakološki pristupi od ključne su važnosti te se često primjenjuju prije ili uz lijekove kako bi se očuvala neovisnost i ublažila emocionalna uznemirenost:
- Terapija kognitivne stimulacije (CST): Sudjelovanje u strukturiranim grupnim aktivnostima, rješavanje zagonetki i izvođenje vježbi radi aktivnog poticanja pamćenja, vještina rješavanja problema i komunikacijskih sposobnosti.
- Radna terapija: Radni terapeut procjenjuje kućno okruženje kako bi uveo praktična pomagala za pamćenje, smanjio rizik od padova i pojednostavio svakodnevne zadatke (poput kupanja ili odijevanja).
- Prilagodba načina života: Strogo pridržavanje dnevne rutine, održavanje poznatog i stabilnog okruženja, prehrana korisna za zdravlje srca te redovita, umjerena tjelesna aktivnost (poput hodanja) znatno pridonose zdravlju mozga.
- Senzorni i socijalni programi: Art-terapija, glazbeni programi i terapija uz pomoć životinja pokazali su se vrlo učinkovitima u smanjenju depresije i ublažavanju agitacije, bez nuspojava karakterističnih za snažne sedative.