Maksimalne cijene lijeka u KM (bez PDV-a)
| Režim izdavanja | Oblik | Cijena |
|---|---|---|
| Rp* | Mefeda 18 mg tablete s produljenim oslobađanjem, 30 tableta u bočici, u kutiji | Hrvatska – 13.10 EUR |
| Rp* | Mefeda 36 mg tablete s produljenim oslobađanjem, 30 tableta u bočici, u kutiji | Hrvatska – 21.70 EUR |
Rp* – Lijek se izdaje uz ljekarski recept
KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
- Mefeda 18 mg tablete s produljenim oslobađanjem
- Jedna tableta s produljenim oslobađanjem sadrži 18 mg metilfenidatklorida.
- Mefeda 36 mg tablete s produljenim oslobađanjem
- Jedna tableta s produljenim oslobađanjem sadrži 36 mg metilfenidatklorida.
- Mefeda 54 mg tablete s produljenim oslobađanjem
- Jedna tableta s produljenim oslobađanjem sadrži 54 mg metilfenidatklorida.
- Mefeda 18 mg tablete s produljenim oslobađanjem
- Pomoćne tvari s poznatim učinkom: sadrži 193,5 mg laktoze hidrata.
- Mefeda 36 mg tablete s produljenim oslobađanjem
- Pomoćne tvari s poznatim učinkom: sadrži 187,5 mg laktoze hidrata.
- Mefeda 54 mg tablete s produljenim oslobađanjem
- Pomoćne tvari s poznatim učinkom: sadrži 174,0 mg laktoze hidrata.
- Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.
FARMACEUTSKI OBLIK
- Tableta s produljenim oslobađanjem.
- Mefeda 18 mg tablete s produljenim oslobađanjem
- Žuta tableta u obliku kapsule, dimenzija 6,6 mm x 11,9 mm, bikonveksna, koja na jednoj strani ima oznaku „2392” otisnutu crnom tintom.
- Mefeda 36 mg tablete s produljenim oslobađanjem
- Bijela tableta u obliku kapsule, dimenzija 6,7 mm x 12,0 mm, bikonveksna, koja na jednoj strani ima oznaku „2394” otisnutu crnom tintom.
- Mefeda 54 mg tablete s produljenim oslobađanjem
- Crveno smeđa tableta u obliku kapsule, dimenzija 6,8 mm x 12,0 mm, bikonveksna, koja na jednoj strani ima oznaku „2395” otisnutu crnom tintom.
KLINIČKI PODACI
Terapijske indikacije
- Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD)
- Mefeda je indicirana kao dio opsežnog programa liječenja poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (prema engl. „Attention deficit hyperactivity disorder“ – ADHD) u djece od 6 godina i starije te odraslih osoba, kada se rehabilitacijske mjere same pokažu nedostatnim.
- Liječenje treba započeti i nadzirati liječnik specijaliziran za liječenje ADHD-a, kao što je stručnjak pedijatar, psihijatar za djecu i adolescente ili psihijatar za odrasle.
- Posebna razmatranja pri dijagnosticiranju ADHD-a kod djece
- Dijagnozu je potrebno postaviti prema važećim DSM kriterijima ili ICD smjernicama te se mora temeljiti na potpunoj anamnezi i procjeni bolesnika. Poželjna je potvrda treće strane, a dijagnoza se ne može postaviti isključivo temeljem prisutnosti jednog ili više simptoma.
- Specifična etiologija ovog sindroma je nepoznata i ne postoji jedinstven dijagnostički test. Postavljanje odgovarajuće dijagnoze zahtijeva primjenu medicinskih i specijaliziranih psiholoških, obrazovnih i socijalnih metoda.
- Opsežan program liječenja uobičajeno uključuje psihološke, obrazovne i socijalne mjere kao i farmakoterapiju i namijenjen je za stabiliziranje djece s bihevioralnim sindromom za koji su karakteristični simptomi koji mogu uključivati povijest kronično kratkog intervala pažnje, odvlačenje pažnje, emocionalnu labilnost, impulzivnost, umjerenu do tešku hiperaktivnost, manje neurološke znakove i abnormalni EEG. Sposobnost učenja može, ali ne mora biti narušena.
- Liječenje metilfenidatom nije indicirano u sve djece s ADHD-om te se odluka o primjeni lijeka mora temeljiti na detaljnoj procjeni težine i kroničnosti simptoma djeteta u odnosu na njegovu dob.
- Bitan je odgovarajući plan/prilagodba obrazovanja, a psihosocijalna intervencija je općenito neophodna. Za slučajeve gdje se same rehabilitacijske mjere pokažu nedostatnima, odluka o propisivanju stimulansa mora biti utemeljena na strogoj procjeni težine simptoma kod djeteta. Primjena metilfenidata uvijek mora biti sukladna odobrenim indikacijama i prema propisivačkim/dijagnostičkim smjernicama.
- Posebna razmatranja pri dijagnosticiranju ADHD-a kod odraslih
- Dijagnozu je potrebno postaviti prema važećim DSM kriterijima ili ICD smjernicama te se ona mora temeljiti na cjelovitoj anamnezi i procjeni bolesnika.
- Specifična etiologija ovog sindroma nije poznata i ne postoji jedinstven dijagnostički test. Odrasle osobe s ADHD-om pokazuju obrasce simptoma koji uključuju nemir, nestrpljivost i nedostatak pažnje. Simptomi poput hiperaktivnosti obično se ublažavaju s povećanjem dobi, vjerojatno zbog prilagodbe, neurološkog razvoja i samoliječenja. Simptomi nedostatka pažnje izraženiji su i imaju veći utjecaj na odrasle osobe s ADHD-om.
- Postavljanje dijagnoze kod odraslih osoba treba uključivati strukturiran razgovor s bolesnikom radi utvrđivanja trenutnih simptoma. Preduvjet je i prisutnost ADHD-a u djetinjstvu, koja se mora retrospektivno potvrditi (na temelju bolesnikova zdravstvenog kartona ili, ako on nije dostupan, primjenom odgovarajućih i strukturiranih metoda/razgovora). Poželjna je potvrda treće strane i liječenje se ne smije započinjati kada potvrda dječjih simptoma ADHD-a nije sigurna. Dijagnoza se ne smije postaviti isključivo temeljem prisutnosti jednog ili više simptoma.
- Odluka o primjeni stimulansa u odraslih bolesnika mora se temeljiti na vrlo detaljnoj procjeni te dijagnozi koja uključuje umjereno ili teško funkcionalno oštećenje u najmanje 2 domene (primjerice, društveno, akademsko i/ili profesionalno funkcioniranje), koje utječe na više aspekata života te osobe.