Diskinezija predstavlja poremećaj pokreta koji se često pojavljuje kao nekontrolirano drhtanje ili tikovi. Često se stanje javlja kod osoba s Parkinsonovom bolešću zbog pretjerane stimulacije njihovih dopaminskih receptora lijekovima koji povećavaju ovaj neurotransmiter u mozgu.
Tremor je čest rani simptom Parkinsonove bolesti, dok se diskinezija razvija nakon godina uzimanja lijekova za Parkinsonovu bolest. Neki ljudi mogu ranije razviti diskineziju, osobito ako su na visokoj dozi levodope. Tremor je ritmičan u pokretu, dok su diskinezije nestabilnije i neorganiziranije.
Simptomi
Nevoljni pokreti su glavni simptom diskinezije. Oni se mogu pojaviti samo u jednom dijelu tijela, kao što je ruka ili noga osobe, ili to može utjecati na cijelo tijelo.
Uobičajeni simptomi uključuju:
- grčenje ili migoljenje
- klimanje glavom
- vrpoljiti se
- ljuljanje
- lepršavi pokreti
Ovisno o tipu diskinezije mogu se javiti još neki simptomi. Kod tardivne diskinezije još se javlja:
- brzo treptanje
- mahanje rukama ili šakama
- plaženje jezika
- nekontrolirano kretanje usana, jezika ili čeljusti
- nevoljni pokreti u udovima, prstima na rukama i nogama
- njihajući pokreti kukova ili torza u teškim slučajevima
- otežano disanje, također u teškim slučajevima
Liječenje
U mnogim slučajevima, liječenje diskinezije uključuje rješavanje temeljnog uzroka. Često liječnik neće liječiti stanje osim ako simptomi osobe nisu ozbiljni.
Ako je uzrok određeni lijek, poput levodope, prvo liječenje je prestanak uzimanja lijeka ili promjena doze. Postoje i lijekovi koje osoba može uzeti za kontrolu grčenja mišića. Međutim, to može biti izazov jer je poznato da mnogi od ovih lijekova također uzrokuju diskineziju. Liječnik će morati odrediti najbolji lijek prema vrsti diskinezije i ozbiljnosti simptoma pojedinca.
Liječenje tardivne diskinezije također uključuje lijekove kao što su tetrabenazin (Tetmodis, Motetis, Nitoman, Xenazine), deutetrabenazin (Austedo) ili valbenazin (Ingrezza).
Osim ovih lijekova, injekcije botulinum toksina ili botoxa mogu pomoći u smanjenju ili ograničenju nevoljnih pokreta, osobito onih koji utječu na lice.
Osim lijekova, duboka moždana stimulacija je postupak u kojem liječnici postavljaju elektrode u mozak kako bi ispravili kretanje i kontrolirali držanje. Zdravstveni stručnjaci smatraju da je tehnika najučinkovitija kod ljudi s genetskom ili idiopatskom diskinezijom, pri čemu potonja postoji kada nema poznatog uzroka.