Manitol se koristi intravenski za smanjenje akutno povišenog intrakranijskog tlaka dok se ne primijeni definitivnije liječenje, npr. nakon traume glave. Dok je injekcija manitola glavno sredstvo za liječenje visokog tlaka u lubanji nakon teške ozljede mozga, nije ništa bolja od hipertonične fiziološke otopine kao prve linije liječenja. U slučajevima otpornim na liječenje, hipertonična fiziološka otopina djeluje bolje. Intraarterijske infuzije manitola mogu prolazno otvoriti krvno-moždanu barijeru ometanjem uskih spojeva.

Također se može koristiti za određene slučajeve zatajenja bubrega s niskom količinom mokraće, smanjenjem očnog tlaka, za povećanje eliminacije određenih toksina i za liječenje nakupljanja tekućine.

Pokazalo se da intraoperativni manitol prije otpuštanja stezaljke žile tijekom transplantacije bubrega smanjuje ozljede bubrega nakon transplantacije, ali nije dokazano da smanjuje odbacivanje presatka.

Manitol djeluje kao osmotski laksativ u oralnim dozama većim od 20 g, i ponekad se prodaje kao laksativ za djecu.

Predložena je uporaba manitola, kada se udiše, kao iritansa bronha kao alternativne metode dijagnosticiranja astme uzrokovane naporom. Sustavni pregled iz 2013. zaključio je da dokazi koji podupiru njegovu upotrebu u ovu svrhu u ovom trenutku nisu dostatni.

Manitol se obično koristi u glavnom krugu aparata za srce i pluća tijekom kardiopulmonalne premosnice. Prisutnost manitola čuva funkciju bubrega u vrijeme niskog protoka krvi i tlaka, dok je pacijent na premosnici. Otopina sprječava bubrenje endotelnih stanica u bubregu, što bi inače moglo smanjiti dotok krvi u ovo područje i rezultirati oštećenjem stanica.

Manitol se također može koristiti za privremeno inkapsuliranje oštrog predmeta (kao što je spirala na elektrodi za umjetni srčani stimulator) dok prolazi kroz venski sustav. Budući da se manitol lako otapa u krvi, oštar vrh postaje izložen na odredištu.

Zaštićena imena lijeka: